nedjelja, 03.06.2012.

Neki naš svijet ...

Uvijek si mi govorio da ti kažem sve ono što mi je na srcu i da pred nama nema tajni . Želio si da čuješ istinu , a ja sam to iz opravdanog razloga uvijek odbijala . Nisam željela da znaš šta osjećam, nikad me ne bi shvatio , kao i što nisi shvatio zašto uporno šutim . Ponekad se šutnja isplati kada nemaš ništa pametnije za uraditi , a ja stvarno nisam imala . Uvijek je bolje prešutjeti ono što srce krije . Ipak , to je bila jedna mala tajna , koju sam nosila u sebi i bojala sam se da ću te svojim riječima otjerati od sebe . Znam dobro šta si htio da čuješ od mene , ali nikad ti nisam dala to zadovoljstvo . uvijek si to mogao da iskoristiš protiv mene , opet bih ja bila ta koja bi plakala na kraju . Baš uvijek si gledao u mene svojim smeđim očima , ali samo onaj put kada bi mi pogled negdje odlutao ili kada bi okrenula pogled na drugu stranu . Ti , kao da si se bojao da sam se pogledi sretnu. Znala sam da si samo tada bio moj i nikad više . Opet, za tebe sam bila spremna ruku u vatru da stavim . Neizmjerno sam te voljela iako to nikad nisam priznala . I onog dana kada si otišao , preklinjao si me da ti kažem , da ti kažem istinu , jer i moje 'ostani' nije bilo dovoljno . Ali ja , šutila sam , nisam htjela priznati ni sebi ni tebi. Bojala sam se poniženja , bojala sam se tebe, kao muškarca, jer dosta sam toga prošla i prije tebe .. Nikad neću zaboraviti taj pogled sa suzama u očima , malo je čudno da je jedan veliki muškarac plače , ali eto , to si ipak ti . Najsavršeniji od svih , toliko si bio dobar , da sam klela sebe jer sam šutila . Ne znam zašto ti nisam vjerovala . Tebi , baš tebi , onom koji me usrećio najviše u životu .
Još su mi u sjećanju one tvoje riječi 'znam da me nisi nikad ni voljela , ja tebe jesam , zaista jesam' . Još uvijek mi je u glavi tvoj lik i tvoji koraci , vidim i sebe uplakanu . Nisam ti rekla istinu nikada, ali ...
Hoćeš da čuješ istinu ? Volim te . Volim te više od svega . Nikada ti to nisam priznala , ali evo sada prizanjem . uvijek sam te voljela . I znaš , mrzim to. Mrzim jer nikoga drugog ne mogu da zavolim. Uvijek se sjetim tebe i uvijek si mi ti pred očima . U svakom drugom vidim tebe . Želim te ponovo kraj sebe i ako znam da to više nije moguće . znam da si sada kraj nje i sigurno je voliš svim srcem . Ona ti je sada jedina . Poželim da se bar na tren sjetiš mene . Moram i priznati da sam ja kriva za sve . ja sam te pustila da odeš , ja sam te otjerala od sebe , ja sam šutila . Nisam ti htjela prizanti koliko te volim , jer sam mislila da ću te tako izgubiti . Nikada me ne bi shvatio ,osjećaji prema tebi su bili veliki, mislim bili i ostali . Volim te i srcem i dušom , volim te bićem cijelim . Koliko god te pokušavala zaboraviti , samo sve više razmišljam o tebi , razmišljam o svim našim trenucima zajedno provedenim. Koliko god pokušavala da te izbacim iz srca, sve više te voli. I ubija me ova ljubav, znaš ? Teško je voljeti , a ne biti voljen . I ja sam često poželjela čuti od tebe da me voliš. Nikada to nisam tražila od tebe , jer sam znala da najljepši trenuci u životu dolaze sami . Nisam to nikad željela čuti na dan rastanka. Bojala sam se da ja nisam najbolji trenutak u tvom životu i da ti moje riječi neće ništa značiti . isto tako sam znala da to od tebe nikad neću čuti . Znam , da si i ti šutio . Barem malo si me volio znam . Čemu onda suze ? Ne shvatam zašto si toliko želio da čuješ isitnu od mene ? Možda sam ja pogriješila tada i sada sigurno griješim . prošlost je učinila svoje. u meni je još uvijek strah od ljubavi . Bojim se neuspjeha i živim u tuzi , boreći se sa srcem, ne bih li konačno našla neki mir i spas u nečemu . Znam da si ti moj jedini spas . Ti si već našao svoje savršenstvo . Ja nisam savršena i nikad nisam bila, ali ruku na srce, ni jedna te neće nikada moći voljeti kao ja . Znaš , najljepše riječi ostaju zauvijek sačuvane duboko u srcu , zaključane od svijeta .
Našeg svijeta . Koji je sada vaš svijet . Sada već sve po malo gubi važnost . Meni uistinu nikad ništa i nije bilo važnije osim nas dvoje , ali eto, ni to nikada nisam priznala . Sada eto znaš sve i sada ti je baš nebitno , sigurna sam . Znam da bih sve bilo drugačije da sam imala hrabrosti i razuma da ti odmah priznam sve , ali nisam... Uvijek se sve svodi na tri riječi : ŽIVOT IDE DALJE . Neka ide život i ti sa njim , snaći ću se ja već. Neće biti lako, u to sam sigurna,jer teško je zaboraviti prošlost koja ti je nada sadašnjosti , a san budućnosti .

- 16:05 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  lipanj, 2012  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2012 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi